Psalmi 142

Davidova poučna pesma, kad je bio u pećini. Molitva.

1Glasom svojim ja Gospodu vapim,

glasom svojim ja Gospoda za milost preklinjem.

2Žalopojku svoju pred njega izlivam,

muku svoju njemu obrazlažem.

3Kada duh mi na izmaku beše,

ti si znao stazu moju;

put kojim sam išao,

na kome su mi zamku postavili.

4Udesno pogledaj pa vidi

da niko na me ne obraća pažnju;

meni više utočišta nema,

nema nikog da za mene mari.

5O, Gospode, tebi vapim! Govorim ti:

„Utočište moje ti si

i nasledstvo moje u zemlji živih!“

6Jecaj moj pažljivo počuj,

jer sam jadan preko svake mere;

od tlačitelja me oslobodi,

jer za mene su prejaki.

7Dušu moju iz tamnice vadi

pa da hvalim ime tvoje;

pa neka me okruže pravedni,

jer si meni blagonaklon bio!