Pesma nad pesmama 6

Radovanje povratku prijateljičinu.

1Dragi moj siđe u vrt svoj,

k lehama mirisnog bilja,

da pase po vrtovima

i da bere ljiljane.

2Ja sam dragog svog,

i moj je dragi moj,

koji pase među ljiljanima.

3Lepa si, draga moja, kao Tersa,

krasna si kao Jerusalim,

strašna kao vojska sa zastavama.

4Odvrati oči svoje od mene,

jer me raspaljuju.

Kosa ti je kao stado koza

koje se vide na Galadu.

5Zubi su ti kao stado ovaca kad izlaze iz kupala,

koje se sve blizne, a nijedne nema jalove.

6Jagodice su tvoje između vitica tvojih

kao kriška šipka.

7Šezdeset ima carica

i osamdeset inoča,

i devojaka bez broja;

8Ali je jedna golubica moja,

bezazlena moja, jedinica u matere svoje,

izabrana u roditeljke svoje.

Videše je devojke i nazvaše je blaženom;

i carice i inoče hvališe je.

9Ko je ona što se vidi kao zora,

lepa kao mesec, čista kao sunce,

strašna kao vojska sa zastavama?

10Siđoh u orašje

da vidim voće u dolu,

da vidim cvate li vinova loza,

pupe li šipci.

11Ne doznah ništa,

a duša me moja posadi na kola Aminadavova.

12Vrati se, vrati se Sulamko,

vrati se, vrati se, da te gledamo.

Šta ćete gledati na Sulamci?

Kao čete vojničke.